Naslov teksta “Kako biti frizer u ova šugava vremena” u krugu ljudi bliskih Alen’s Barbershopu odavno je stekao status kultnog. Ovaj tekst objavljen na sarajevskom portalu The Bosnia Times 2015. godine prema podacima Google Analyticsa koje je redakcija ovog medija tada ustupila Alen’s Barbershopu, u samo nekoliko dana nakon objave imao je više od 300 hiljada čitanja.

Zbog specifičnosti i načina na koji je napisan i zbog emocije koju u sebi nosi, za prve zaposlenike Alen’s Barbershopa ima posebnu važnost jer se i vremenski veže za same neizvjesne i teške početke. Vrijeme nastanka ovog teksta je vrijeme pojave trenda barbershopova uopće kad je Alen’s Barbershop kao jedan od prvih na prostoru BiH i otvoren. Stoga ga ovom prilikom objavljujemo u cijelosti.

The Bosnia Times, oktobar 2015.:   

Svi se šišamo iz nužde, ali svi želimo imati i lijepu frizuru. Muslimani posebno u danima prije bajrama hrle u berbernice, brijačnice ili frizerske salone da bi, ipak, imali frizuru sukladnu bajramskom odijelu. I kolika god da je gužva, bio star ili mlad čovjek, uoči bajrama bira berbera.

Većina zbog zauzetosti poslom ne uspije blagovremeno stići na red kod svog omiljenog frizera.

Stoga, ko krene, naprimjer, zbog bajramskih poklona i drugih potrepština familijarno u neki od trgovačkih centara, provirit će kroz izlog frizerskog salona da bi se usput i ošišao.

Tako mu se može posrećiti da uđe u frizerski salon Alena Demirovića, mladog sarajevskog frizera.

Ne zato što je ovaj mladi frizer završio dvije prestižne frizerske akademije, jednu u Sarajevu i drugu u Podgorici, jer ima mnogo tako “kvalificiranih” frizera.

Ne ni stoga što je dobitnik više od pedeset priznanja i diploma, kako regionalnih tako i međunarodnih. Niti što je više puta bio je šampion na takmičenjima u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji. Niti stoga što je na međunarodnom planu ostvario značajne rezultate; na svjetskom prvenstvu u Parizu 2010. godine kao junior reprezentacije Crne Gore osvojio je visoko sedmo mjesto pored nekoliko stotina frizera iz cijelog svijeta; dvije godine kasnije postao je vicešampion na evropskom prvenstvu za frizere u Beču; a 2013. na svjetskom prvenstvu u Milanu zauzeo je visoko 5. mjesto. I Demirović zaista važi za jednog od najboljih muških frizera u Sarajevu.

Rođen je i odrastao u Pljevljima. Sada živi i radi u Sarajevu. Zanat je naslijedio od dede Nasufa koji je cijeloga života bio frizer.

FOTO: Rahm. Nasuf Demirović (Arhiv)

Ako bi vas nešto privuklo da ponovo dođete kod Demirovića onda bi to, osim perfektne moderne frizure bio razgovor kojeg možete čuti dok on svom klijentu govori o sebi.

On tako kaže da posao koji radi je njegov život i da uživa u njemu, svakodnevno prati nove trendove i frizure poznatih svjetskih frizera.

Na pitanje kakve su muške frizure trenutno na sceni u svijetu mode odgovara:

„Na sceni su svakako retro frizure iz devedesetih i osamdesetih preoblikovane u modernije kreacije, ali i uređivanje barbershopova u retro stilu. Naravno, ugledajući se na revije poznatih svjetskih modnih brendova i Sarajevo je zahvatio val takozvanog suni style-a. Šta on znači? Muškarci nose duže, oblikovane brate, s kosom unatrag, pažljivo izbrijanom sa strana, i svakako odijevanjem u takvom modernome stilu koji je danas jako prepoznatljiv i čest kod modernih muškaraca.“

Ovaj odgovor jednom klijentu bio je veoma profesionalan. Ali, kad se opustio i malo sprijateljio sa klijentom, iz njega je progovrio rođeni berber.

“Znate, ja sam rođen u Pljevljima. A ovaj posao sam naslijedio i zavolio preko svog dede Nasufa,” priznao je.

“Nit nam je isti vakat, nit su ljudi isti. Kao i svaki drugi posao sa ljudima i naš posao je težak,” izjadao se Alen.

“Teško je biti i frizer u ova šugava vremena,” zadirkivao ga je mušterija.

“Baš tako,” uozbiljio se Alen odmičući se na korak od mušterije zagledajući koliko mu je ravnomjerno skratio sulufe.

“Gospodine, nekad su hadžije dolazile frizerima, poput mog dede koji je berber cijelog života, da promijene pare, jer se vjerovalo da su pare berbera zarađene na halal način,” obrazložio je svoje slaganje sa konstatacijom kako je danas teško biti i berber.

Mušterija je u ogledalu piljila u mladoliko lice frizera sa kratkom bradom “suni stila”.

“I to je tvoj ideal u ovom poslu?!” priupita mušterija sa dozom cinizma.

“Da! Akobogda, trudim se da tako stičem svoju halal nafaku,” odgovorio je dok je kuckao makazicama u češalj.

FOTO: Alen’s Barbershop 2015. (Arhiv)

“Držim vam fige, mladiću,” nasmiješi se mušterija.

“I da znate, od danas ste moj frizer,” skoro podviknu.

“Hvala Vam i nazdravlje,” reče mu Alen skidajući bijeli prekrivač s njegovih ramena.

Mušterija se još malo zadrža pred ogledalom prije nego izvadi novčanik da plati.

Dao mu je “krupniju” novčanicu i navukao sako.

“Sretan Vam bajram,” reče mušterija pri odlasku.

“Kusur, gospodine,” opomenuo ga je Alen.

“Ne trebate vraćati kusur. To je bajramluk,” nasmiješi se mušterija i izađe iz salona.

“Vratite se. Molim Vas da uzmete ostatak novca,” sustigao ga je Alen.

Mušterija se vrati.

“Znate li, mladi gospodine, da je jedan poznati hafiz, rahmet mu duši, a da mu ime ne spominjemo, za bajramsko šišanje davao toliki bakšiš da četvero radnika u salonu može ručati, recimo ćevape. Tako je radila sva sarajevska gospoda, kakav je bio i ovaj naš hafiz!” obrazloži svoj potez mušterija i izađe iz Alenovog salona.

“Prijatno, gospodine,” mahnuo mu je Alen dok je prolazio s onu stranu izloga.

“Sljedeći,” zamolit će Alen.

“Oprostite ako ste malo duže čekali jer sam se raspričao sa mušterijom,” izvinjavao se Alen slučajnom prolazniku koji je svratio da se usput ošiša.

 (Alen’s Barbershop, A.L.)